Mnogi muzičari sanjaju o tome da im svaki naredni album bude uspešniji i inovativniji od prethodnog. Na taj način bi brojne fanove držali u šaci i na bi postojala opasnost da se publika dosađuje ili svaki novi projekat posmatra kao zastareo. Međutim, niko nije sposoban niti predodređen da zauvek ostane u muzičkoj industriji. Prirodno je da svi vremenom izblede i nestanu sa muzičke scene. Mnogi će ostati zapamćeni kao muzičke legenda, ali njihovo vreme prolazi i značaj im se sve više smanjuje.
Retko ko može jasno da predvidi trenutak kada će izvođači prestati da budu važni. Prirodni tok karijere svakog izvođača trebalo bi da bude povlačenje sa stilom. Postoji samo nekoliko godina u kojima je bilo koji umetnik na vrhuncu svoje karijere, ali kada postanu previše ambiciozni u vezi sa svojim mogućnostima, postaje očigledno da ih niko više neće shvatati ozbiljno.
Naravno, nisu sve pesme koje su uništile karijere nastale na isti način. Ponekad pesma može biti poslednji dah kreativnosti neke grupe ili očajnički pokušaj da privuku pažnju, ali postoje i trenuci kada je jasno da je grupa stigla do kraja puta i da nema šanse da nastavi sa radom na isti način. Neki od njih već su bili na ivici propasti, ali nikada nije lako gledati kako se zakucava poslednji ekser u kovčeg njihove karijere.
10. “Falling Down” – Oasis
Možemo slobodno reći da je cela karijera Oasisa nekako delovala kao tempirana bomba spremna da eksplodira u svakom trenutku. Bilo je jasno nakon 2000-ih da braća Gallagher nisu baš bili u prijateljskim odnosima van scene, a čak i kada su uspeli da pronađu zajedničke trenutke, nije trebalo dugo da se ponovo upuste u verbalne okršaje. Kraj je bio blizu u vreme albuma Dig Out Your Soul, ali slušajući njihov poslednji singl, Noel je izgleda već video znakove propasti pre nego što su se zaista razišli.
Dok je većina pesama sa oproštajnog albuma bila usmerena na teže ritmove nego inače, poput „Waiting for the Rapture“ i „The Shock of the Lightning“, ovaj elektronsko-psihodelični eksperiment zvuči kao da Noel posmatra kako se sve što voli raspada. Kada je bend krenuo na turneju, više nije bilo zabavno, a Noelove reči o hvatanju točka koji lomi leptira deluju kao njegov očajnički vapaj da sve stane.
S obzirom na to da je konfrontacija pretila da postane fizički obračun, nije imalo smisla da Noel nastavi nakon što je izjurio nekoliko minuta pre nastupa u Parizu. Bend je možda dobro počeo kao bend koji je predstavio način kako da svetu donese nadu i optimizam, ali ovo je bio trenutak kada je „Šef“ shvatio da je brod Oasis konačno ostao bez goriva.
9. “Bollywood” – Liz Phair
Liz Phair je oduvek imala komplikovanu istoriju sa svojim studijskim izdanjima. Iako je krajem 1990-ih imala neke od najboljih indie pop pesama, njen prelazak u pop zvezdu 2000-ih predstavljao je jednu od najvećih kulturnih promena koje mnogi nisu mogli ni da zamisle, naročito kada se pesma „Why Can’t I“ pojavila na radiju. Ako su fanovi imali problema sa time što se zajedljiva indie boginja pretvorila u Avril Lavigne, nisu bili spremni za ono što je album Funstyle doneo.
Iako je već bila u sukobu sa svojom izdavačkom kućom, pesma „Bollywood“ bila je prvi uvid u ono što je Phair opisala kao album koji ju je koštao ugovora sa izdavačem. Dok su izvođači poput Wilcoa i Radioheada uspeli da se otrgnu od etiketa i postignu uspeh sa albumima Yankee Hotel Foxtrot i In Rainbows, sve što je „Bollywood“ postigao bilo je da natera slušaoce da preispitaju Phairinu prisebnost. Pevajući preko čudnog ,,bhangra” ritma i pokušavajući da repuje, zvučala je više kao neko ko prvi put isprobava karaoke.
Iako je Phair kasnije napravila dugu pauzu i vratila se u formi sa albumom Soberish, „Bollywood“ i dalje ostaje jedna od najzagonetnijih pesama koje je neki poznati izvođač ikada objavio.
8. “Tightrope Ride” – The Doors
Nakon smrti Jima Morrisona, većina ljudi je pomislila da će bend The Doors odlučiti da se povuče sa scene. Jim Morrison ili „The Lizard King“ je uvek bio više od običnog frontmena, i kada je pronađen mrtav u Parizu, nije bilo razloga da se uopšte pomisli nastavak sa novim pevačem. To ih, međutim, nije sprečilo da pokušaju da održe bend kao trojku, ali kada su krenuli sami, gotovo da se mogla čuti opšta ravnodušnost već na albumu Other Voices.
Iako izdvajam pesmu „Tightrope Ride“ za ovu listu, činjenica je da je ovo najbliže dobroj pesmi na albumu. Ritam je prilično čvrst, ali Ray Manzarek nije ni blizu onoga što je Morrison mogao da izvede. Ray je pružio solidnu izvedbu kao pevač u stilu kabaretskog nastupa. Ali upravo tu leži pravi problem. Reči „solidno“ i „kabare“ ne bi trebalo da se povezuju sa bendom The Doors.
7. “Door to Door” – Creedence Clearwater Revival
Nijedan bend nikada ne želi da prizna da je njihovih pet minuta slave prošlo. Čak i ako ih čeka teška borba, većina će učiniti sve što može da se još jednom probije na vrh i doda još jednu pesmu na listu hitova. A s obzirom na to koliko je Creedence Clearwater Revival bio hit-mašina u svojim najboljim danima, činjenica da se pesma „Door to Door“ našla na B-strani trebalo je da bude upozorenje da stvari idu u pogrešnom smeru.
John Fogerty je već rekao da ne želi da bude deo toga, a pošto su svi ostali želeli da pišu pesme, konačno im je dozvolio da razvijaju sopstvene ideje. Ako je sve što je Stu Cook imao da ponudi bila ova mlaka pesma o trgovačkom putniku sa glasom koji zvuči kao umiruća životinja, možda je Fogerty zaista imao najbolju nameru za sve.
Ni originalne pesme na albumu nisu bile ništa bolje, pri čemu su klasici poput „Someday Never Comes“ bili izbalansirani pesmama poput „Take It Like a Friend“, koje bi bile dovoljne da neko s gađenjem skine slušalice. Bend je možda doživljavao Fogertyja kao diktatora, ali ovo je najbolji primer da ponekad frontmen donosi odluke s razlogom.
6. “Meet the Grahams” – Kendrick Lamar
Žestoka hip-hop bitka iz 2024. godine nije nešto što se može tačno opisati u nekoliko pasusa. Dovoljno je reći da su Kendrick Lamar i Drake predstavljali dve suprotne strane hip-hop spektra, a kada su počeli da razmenjuju uvrede u pesmama, bilo je jasno da će samo jedan od njih izaći iz ovog sukoba kao pobednik. Ali čak i po hip-hop standardima, način na koji je Lamar jednim potezom uništio sav Drakeov ugled u pesmi „Meet the Grahams“ je apsolutno đavolski.
Većina bi dala Drakeu malo prostora za disanje nakon što je izbacio svoju uvredu u pesmi „Family Matters“, ali Lamar je morao da ide dalje od obične dekonstrukcije njegovog karaktera. Ni sat vremena nakon što je „Family Matters“ objavljena, Lamar je izbacio svoju pesmu, prestravivši sve hip-hop fanove, s tim što je svaki stih bio pismo nekom članu Drakeove porodice – od njegovog otuđenog sina, preko roditelja, pa sve do ćerke koju je Drake navodno skrivao od javnosti.
Iako je teško saosećati se sa nekim poput Drakea, s obzirom na njegovu kontroverznu prošlost, slušati kako ga Lamar na ovakav način ruši gotovo je neprijatno. Mnogi su videli rap bitke koje su završavale uništenjem karijera, ali niko do sada nije uspeo javno da „pogubi“ svog protivnika na ovaj način, a potom još i da igra na njegovom „grobnom mestu“ nekoliko sati kasnije u pesmi „Not Like Us“.
5. “The Sad Cafe” – Eagles
Eagles je bend koji tokom svoje karijere, nikada nije bio u samom vrhu muzičkih velikana. Svakako su bili na dobrom putu da postanu solidan rock and roll bend, ali kada se pogledaju njihovi ključni studijski albumi, više su bili zainteresovani za pisanje pesama nego za to da ih svrstaju u isti nivo hitova kao što je to radio Led Zeppelin. Nakon ogromnog uspeha albuma Hotel California, svi su bili iscrpljeni, a Don Henley je tačno znao kuda sve to vodi u pesmi „The Sad Cafe“.
Iako album The Long Run zvuči kao da je nastao uz mnogo muke i otpora, „The Sad Cafe“ deluje kao tužan epilog za bend. Iako su kalifornijski rok muzičari, posle mnogo godina, ponovo došli na mesto gde obitava rock elita, Henley je bio svestan da ništa više neće biti isto kao onih dani kada im je jedina briga bila da piju i sviraju do ranih jutarnjih sati.
Ti dani su sada prošlost, jer su postali prava mašina za pravljenje novca. Kada su Glenn Frey i Don Felder odlučili da više ne mogu da izdrže, niko nije bio iznenađen kada je sve konačno nestalo u ruševinama. Zaista je to bila duga trka, ali dok slušate ovu pesmu, ne možete a da ne zamislite Henleyja kako pušta suzu, shvatajući da je svemu konačno došao kraj.
4. “All of Tango in the Night” – Fleetwood Mac
Sve što je Fleetwood Mac objavio u periodu nakon albuma Rumours trebalo bi smatrati pravim čudom. Neka od najboljih muzičkih dela 1970-ih potekla su upravo od ovog benda, ali da li je zaista vredelo ako su morali da žrtvuju sopstveni razum kako bi ga snimili? Nije ni čudo što je većina članova benda uzela pauzu da radi na solo albumima, ali kada su ponovo morali da nauče šta znači kompromis, sve se raspalo tokom snimanja albuma Tango in the Night.
Pošto je Stevie Nicks još uvek radila na svojoj solo karijeri, počela je da se oseća sve uznemirenije u vezi sa svojim starim bendom, osećajući kao da je postala suvišna. Stvari su postale još gore kada je Lindsey Buckingham odlučio da neće ići na turneju povodom albuma, što je dovelo do fizičkog sukoba između njega i Nicks tokom sastanka benda.
Iako bi većina ljudi smatrala da tuča označava kraj svake dobre volje, bend je uspeo da se održi neko vreme bez Buckinghama pre nego što su se ponovo okupili za album The Dance. S obzirom na to kako se Nicks i Buckingham danas slažu, postoji velika šansa da je dobar deo njihove međusobne povezanosti u bendu nestao onog trenutka kada su podigli ruku jedno na drugo.
3. “Sympathy for the Devil” – Guns N’ Roses
Za bilo koji nestabilan bend, obrada pesme obično je jedan od najboljih pravaca kojim mogu da krenu. Nema potrebe da se brinu o tome da li će nekome stati na žulj, a ako je jedini zadatak odati počast osobi čiju pesmu obrađuju, sve bi trebalo da prođe glatko. Ipak, s obzirom na to koliko je Axl Rose u tom trenutku bio nadmen, Guns N’ Roses su imali sreće što su ovu obradu klasika Stonesa uspeli da održe na površini duže od nekoliko minuta.
Iako je album “The Spaghetti Incident?” već bio signal da nešto ozbiljno nije u redu, slušanje njihove verzije pesme „Sympathy for the Devil“ za film Interview with the Vampire gotovo je bolno, pogotovo kada se zna pozadina priče. Rose je već bio vlasnik prava na ime Guns N’ Roses, a ako je bilo ko želeo da nastavi u bendu, to je značilo da mora da bude član „njegovog“ benda, umesto ujedinjene grupe kakvom su se prvobitno predstavljali.
Slash čak nije mogao ni da pruži svoje odobrenje za pesmu, nazivajući je zvučnim zapisom raspada benda. Jer, kada se pesma posluša, ovo nije neka opuštena verzija klasika Rolling Stonesa. Ovo je zvuk benda na izdisaju koji očajnički pokušava da zajedno stvore neku muziku.
2. “Rock Me Tonite” – Billy Squier
Kada je MTV prvi put počeo da se širi putem tv talasa, većina bendova je videla dolare. Cilj pravljenja muzike je bio da se stotine miliona fanova povežu sa onim što imate da kažete, a sada kada je jedna od najvećih radio stanica na svetu postala TV stanica, nije trebalo mnogo vremena da ljudi poput Davida Bowieja ili Michaela Jacksona počnu da iskorišćavaju sve to. Ipak, neki su se izgubili u tom haosu, a niko nije udario u zid kao Billy Squier sa pesmom „Rock Me Tonite“.
Video za ovu Squierovu pesmu mogao bi se smatrati obdukcijom u kojoj se prikazuje gde je sve pošlo po zlu za njega. Većina MTV zvezda imala je koristi od toga što su išli do kraja, ali Squier i njegov bend doslovno izjedaju scenu na kojoj stoje pri svakoj prilici, bilo da je to njegovo skidanje majice ili skakanje po sobi uz mimiku gitare dok njegovi članovi benda imitiraju njega.
Svaki veteran MTV-a može da preživi jedan loš video, ali pošto je ovo bio prvi put da Squier gostuje na toj stanici, bilo je dovoljno da svaki klinac nazove njega „muzikom prošlih dana“ i prebaci kanal na nekog poput Def Lepparda ili Poison. Squierove pesme i dalje se mogu čuti na radiju, ali gledajući krater koji je pesma „Rock Me Tonite“ ostavila, lako je shvatiti zašto je ubrzo bio zaboravljen.
1. “All of Vultures series” – Kanye West
Svako ko je barem malo upoznat sa hip-hopom mogao je da prepozna pad Kanye Westa tokom njegove karijere. Kada je počeo da izgovara najomraženije stvari koje je bilo koji slavna ličnost ikada izgovorila, Vultures je postao tužna epitaf onoga što je nekada bio dobar reper.
Jer da biste razumeli Vultures, morate da pogledate okolnosti koje su ga pratile. Tokom poslednjih nekoliko godina, West je stalno išao protiv logike i dobrog ukusa, a do trenutka kada je počeo da javno priča o mučnim detaljima svog razvoda i svojoj ljubavi prema antisemitističkoj retorici, ljudi su znali da će biti suočeni sa teškom glavoboljom ako uopšte odluče da poslušaju albume.
Možda postoji neki čudesni način na koji West može da se izvuče iz ovog jaza u koji stalno pada, ali ako je suditi prema njegovim nedavnim radovima, on je više nego spreman da se zakopa dublje i postane jedan od najodvratnijih ljudi koji su ikada nosili naziv milioner.
0 Comments