Davno je rečeno: ,,Slika govori više od hiljadu reči”. Upravo jedna fotografija koja je objavljena u broju 108 magazina MOJO priča jednu od najlepših rokenrol bajki. Na njoj je prikazan bas bubanj Meg Vajt, a preko crveno-bele površine ispisan je čuveni logo britanskog benda ,,The Yardbirds”. Taj natpis na bas bubnju nije slučajan, jer je jednom prilikom čuveni Džef Bek reko da su White Stripes Jardbirdsi novog milenijuma. Naročito kad se zna da su se i Cepelini na početku zvali The New Yardbirds.
Meg Vajt je jedna polovina detroitskog dua The White Stripes. Drugu polovinu čini Džek Vajt, koji se u narednim godinama, kroz različite muzičke projekte i solo karijeru, pretvorio u pravu muzičku legendu.
Ovaj duo stvorio je pank-bluz garažni projekat koji je spasio rokenrol od najavljene smrti. Projekat ,,The White Stripes” nastao je 1997. godine u Detroitu. U početku su bili prepoznatljivi po sirovom zvuku i estetici kojom je dominirao crveno-belo-crni kolorit. Zanimljiva je priča kako je Džek Vajt došao na ideju za ovaj kolorit. Inspiraciju za izbor boja pronašao je u starim dečijim igračkama, koje su često bile u crveno-belo-crnoj kombinaciji. Ove boje su korišćene da privuku pažnju i stvore upečatljiv kontrast, a tu pažnju su kroz svoju muziku i vizuelni stil želeli da postignu i The White Stripes.
Pomenuti kolorit se vezuje i za sam naziv benda. Naime, Meg Vajt je bila inspirisana crveno-belim pepermint bombonama, koje je jako volela kao devojčica. Čak su razmatrali i naziv ,,Peppermints”, ali su se ipak odlučili za ,,The White Stripes”, zbog svog prezimena – Vajt. Sve ideje za naziv benda proizašle su iz detinjastih poriva koje su, po Džek Vajtu, često mnogo bolje od onih koje se vezuju za odraslo doba. Celu ovu detinjastu priču uspeli su da oblikuju, pretvarajući se neko vreme da su brat i sestra.
Njihovi rani radovi uključuju nekoliko singlova i dva albuma. Međutim, svetsku slavu postigli su trećim albumom, White Blood Cells, iz 2001. godine. Ovaj album pobrao je veliki broj pohvala od strane kritike i pomogao u definisanju i oživljavanju garažnog roka. Uspeh ovog albuma leži u kopernikanskom obrtu u akustičnoj orijentaciji Džeka Vajta. Promovisao je doktrinu koju je nazvao ,,četiri ne”: ,,ne bluz, ne slajd gitara, ne gitarske solo deonice i ne obrade tuđih pesama”. Ovakav potez će uroditi plodom i napraviće od njih svetske zvezde.
Sa četvrtim albumom Elephant iz 2003. godine, samo će učvrstiti svoju slavu, a dobiće i prve Gremi nagrade. Ovoga puta Džek Vajt je smislio novo pravilo, koji će pratiti ovaj album: ,,Gitara ne sme da ostane naštimovana tokom cele pesme”. Ceo album možemo opisati metaforom o zlatnom kavezu i zveri koja želi da pobegne iz njega.
Sa petim albumom, Get Behind Me Sata, iz 2005. godine, duo je krenuo u eksperimentalni pravac, kombinujući raznovrsne muzičke stilove, da bi se 2007. godine vratili svojim korenima albumom Icky Thump. Ovaj album povratiće pozitivne kritike slične onima koje su dobili u usponu karijere.
Nakon ovog albuma, bend je napravio dužu pauzu. Prestali su i sa live nastupima, da bi 2011. godine zvanično objavili da bend prestaje sa radom. U zvaničnom saopštenju kao razlog su naveli kako su se odlučili na ovaj korak da bi očuvali ono što je bend predstavljao. Želeli su da sačuvaju ,,lepotu i posebnost benda”. Bilo im je bitno da fanovi zadrže pozitivna sećanja na njihovu muziku, bez prisiljavanje na nove projekte koji bi mogli da naruše energiju koju je bend izgradio.
Nakon raspada benda The White Stripes, Džek Vajt je nastavio uspešnu solo karijeru, kao i rad na drugim muzičkim projektima, kao što su bendovi The Reconteurs i The Dead Weather. Sa druge strane, Meg Vajt se povukla iz muzičkog sveta i očiju javnosti.
Na kraju možemo samo reće da je slomljenom srcu uvek potrebna uteha.
0 Comments