Elementi od kojih su izgrađeni snovi deo su realnih iskustava, nataloženih slika iz prošlosti naroda, rase, vrste, kojoj snevač pripada. Pod dejstvom čudesne logike sna, ovi elementi dolaze u neobične odnose i dobijaju neočekivane konotacije. U snovima vreme i prostor gube svoju definiciju. U snovima odlazimo u prošlost, putujemo u budućnost. Ljudi koji su nas napustili, vraćaju nam se. Oni koje volimo odlaze. U snovima smo veliki i lepi. U snovima smo mali i jadni. U snovima je sve moguće!
Muzika koju stvara bend REM je upravo takva: neuhvatljiva kao san. Glas Majkla Stajpa (Michael Stipe) je kao glas bilo kojeg kalifornijskog pevača šezdesetih, gitara zveči, melodije poznate, teme znane: religiozne i nadrealne. Međutim, u rokenrol viziji članova REM, ti elementi gume ovozemaljska značenja i uspostavljaju direktnu vezu sa nečim što je sa one strane razuma. Piter Bak (Peter Buck) proizvodi zvuk gitare u kojem se mešaju zveket zvečarke, zveckanje mamuza i žarko sunce Doline Spomenika. Taj zvuk nagoveštavao je neku dobro poznatu američku priču.
Kako je sve počelo?
Priča o REM počinje 1981. godine u gradu Atens u državi Džordžija. Četiri lokalna momka – Majkl Stajp, Piter Bak, Majk Mils (Mike Mills) i Bil Beri (Bill Berry) – snimili su singl “Radio Free Europe” za malu diskografsku kuću “Hib Tone”. Ljudi koji vode “Hib Tone”, kako to običaji nalažu, poslali su ploču na razne adrese. Neko ju je negde čuo i glas je stigao do male, ali ambiciozne, izdavačke kuće IRS. Ugovor je ubrzo sklopljen i mini-LP sa pet pesama “Cronic Town” (IRS, 1982) – ugledao je svetlost dana. Ubrzo posle toga pojavio se i prvi pravi album “Murmur” (IRS, 1983). Rokenrol kritičaru su, blago rečeno, bili zatečeni. Ništa novo i tako originalno se nije već duže vremena pojavilo na američkoj rok sceni. Impresionističko pevanje Stajpa, čudan inventivni odnos između osetljive gitare Pitera Baka i basa Majkla Milsa, sofisticirana perkusionistička veština Bila Berija bili su prvi nagoveštaji nečeg novog što tek treba da dođe. Najpoznatiji hitovi sa ovog albuma su “Radio Free Europe”, “Talk Abaut the Passion”, “Perfect Circle”.
Ono što je na albumu “Murmur” bilo nagoveštaj dobilo je potpunu realizaciju na sledećem albumu “Reckonig” (IRS, 1984). Tih godina bilo je prilično dosadno na rokenrol sceni. Osim besmislenih frizura, infantilnih repića i ofarbanih pramenova, tadašnji rokeri ništa nisu nudili. REM su drugim albumom doneli izazov, misteriju i harizmu. Bili su provokativni u tom ispraznom trenutku rokenrola i stvar je privukla pažnju. Taj deo karijere obeležen je saradnjom sa dve veoma značajne persone: Donom Diksonom (Don Dixon) i Mičom Isterom (Mitch Easter). Insistiranje na jednostavnim pesmama, plitkom zvuku, specifičan odnos između instrumenata: to je ono što su REM dobili saradnjom sa Diksonom i Isterom. Sa ovog albuma izdvajamo nekoliko pesama: “So. Central Rain (I’m Sorry)”, “7 Chinese Bros”, “(Don’t Go Back To) Rockville”.
Te 1984. godine, REM su već bili bend zavidne reputacije. U tom trenutku došli su do prve velike raskrsnice u karijeri. Vođeni snagom talenta i velikom ambicijom, otišli su u Veliku Britaniju gde su sa čuvenim producentom Džoom Bojdom (Joe Boyd) snimili album indikativnog naslova “Fables Of The Reconstruction/Reconstruction Of The Fables” (IRS, 1985). Džo Bojd je bio velemajstor folk zvuka koji je sarađivao sa poznatim engleskim izvođačima te provencijencije: Fairport Convention, Incredibile String Band, Ričardom Tompsonom. Po mnogima ono što je najviše uticalo na REM da sarađuju sa njim, jeste zvuk koji je stvorio na debi-albumu kanadskog dueta Kejt i Ana Megarigl (Kate and Anna McGarrigle). ,,Melody Maker” je ovu ploču, 1976. godine, proglasio za album godine, na kojoj je došlo do sjajnog spajanja dva sveta i dve melodije. Piter Bak, strasni diskofil, verovatno je znao za ovo remek-delo. Bio je to impuls koji je doveo do neočekivane saradnje. Rezultat je već pomenuta ploča “Fables…”. Većina kritičara ocenila je ovaj album kao najmanje uspešni album kvarteta iz Džordžije. On će svakako zauzimati specifično mesto u diskografiji REM, jer svojim celokupnim ugođajem odudara od ostalih albuma benda REM. Verujemo ipak inicijatoru ovog albuma Piteru Baku koji zna šta govori kada kaže da mu je ovaj album jedan od najdražih. Sa njega su se izdvojile pesme poput “Driver 8”, “Cant Get There From Here”, “Wendell Gee”.
Naredni album “Life’s Rich Pageants” (IRS, 1986) rezulltat je novog obrta u karijeri grupe. Ovoga puta sarađuju sa producentom Donom Gemenom (Don Gehman) poznatom po saradnji sa Džonom Kugarom Melenkampom (John Cougar Mellencamp) i sastavom Blasters. Gemen je uveo mnogo rada i savremenosti u zvuk REM. Ovaj album doprineo je da bend ponovo uspostavi sigurnost, jasne ciljeve i obnovi inspiraciju. Album je prodat u iznenađujućem tiražu od 600.000 primeraka. Može se reći da je to konačno bila najava jedne velike karijere. Sve ono što je bilo nagoveštaj, ovim albumom dobilo je i realizaciju. Sa ovog albuma izdvojili bi nekoliko pesama: “Begin the Begin”, “Fall on Me”, “Cuyahoga”.
Novi nepoznati horizonti su se otvorili pred REM. Bili su spremni da odrastu. U tom trenutku su uradili najbolje što su umeli. Sproveli su inventar svojih uspomena, preslušali stare zaboravljene trake, pronašli izgubljene snimke i od svega toga izdali album “Dead Letter Office” (IRS, 1987). Ovim albumom Stajp, Bak, Mils i Beri stavili su tačku na jedan deo svoje karijere i oslobodili se balasta odrastanja. Obrade pesama Valvet Underground, grupa Pylon i Aerosmith, te braće Everli ostaće kao svedočanstvo potrage za sopstvenim identitetom jedne velike rok grupe. Sa ovim albumom, jednostavno su postali gospodari svoje sudbine.
Sledeći album bio je “Document” (IRS, 1987), kojeg su pojedini kretičari predstavili kao album sa najinteligentnijem i najnadahnutijim zvukom te 1987. godine. Piter Bak je izjavio da je inicijalni impuls za stvaranje ovakvog albuma bilo gledanje sumanute TV propovedi pentekostalnog sveštenika Velečasnog Ajka. Velečasni Ajk je, bez ikakvog obzira, od svoje pastve tražio da mu pošalju što više zelenih novčanica da bi kupio beli kadilak. Religiozno ludilo, korupcija, moralni sunovrat, intervencije u Južnoj Americi, Irangejt, to su događaji koji su obeležili Ameriku u tom trenutku. To je bila prilika da članovi REM plasiraju svoje levičarske stavove. Tako da se može reći da je “Document” bučniji i čvršći album od prethodnih. Najpoznatije pesme sa ovog albuma su: “The One I Love”, “Finest Worksong”, “Strange”.
IRS, diskografska kuća koja je izdala sve REM albume do tog trenutka, nije više mogla da prati njihovu furioznu karijeru. Dolazi do razlaza. REM prelaze u “Warner Brothers” za veličanstvenu svotu od pet miliona dolara. IRS je tada uradila ono što rade sve diskografske kuće kada dođe do raskida: izdaje album “Eponymus” (IRS, 1988) koja predstavlja kompilaciju A-strana REM singlova.
Početak saradnje sa diskografskom kućom Warner Brothers
Sa novom diskografskom kućom REM startuje sa albumom “Green” (WB, 1988). Četvorka je ponovo u akciji. Insistirali su na roku kao umetničkoj formi. WB nije postao vlasnik talenta i imaginacije ove ambiciozne grupe. Logika sna, koja ih je dovela na vrh rokenrol piramide nisu zamenili logikom biznisa i uspeha po svaku cenu. Egzistencijalna usamljenost Majkla Stajpa, njegovo potpuno pripadanje svetu mašte i snova, čini da i njegovi politički angažovani stihovi dobiju nadrealnu auru. Muzika REM na albumu “Green” nije teška, ali zahteva malo više misaonog angažmana nego što se to inače očekuje od američkog benda. Sa ovog albuma izdvojilo se par numera: “Pop Song 89”, “Get Up”, “Stand”, “Orange Crush”, “Turn You Inside-Out”.
REM je napravio kratku pauzu i posle te pauze bend ulazi u novu fazu, ulazi u čudne devedesete. Sedmi studijski album “Out Of Time” (WB, 1991) označio je novu eru REM. Mnogi kritičari i fanovi benda dele vreme na pre i vreme posle ovog albuma. Razlog za to možda leži u tome što je sa ovim albumom status REM porastao od kultnog benda do velike međunarodne atrakcije. “Out Of Time” zauzeo je prva mesta na top-listama u SAD-u i Velikoj Britaniji, provodeći čak 109 nedelja na vrhu američkih top-lista i 183 nedelje na britanskim listama. Album je prodat u više od četiri i po miliona primeraka u Sjedinjenim Državama i više od 18 miliona primeraka širom sveta. Album je osvojio tri Gremi nagrade 1992. godine: jedan za najbolji alternativni muzički album i dva za prvi singl sa albuma “Losing My Religion”. Pored ovog singla veliku popularnost postigle su i pesme: “Radio Song”, “Shiny Happy People”, “Texarcana”, “Near Wild Heaven”.
Osmi studijski album “Automatic For The People” (WB, 1992) izašao je dok je još prethodni album bio u vrhu top-lista širom sveta. Zahvaljujući ozboljnim ljudima koji su radili na ovom albumu, između ostalih i Džon Pol Džons (John Paul Jones) basista i klavijaturista Led Zeppelina, ovaj album postigao je veliki uspeh. Po mnogim kritičarima nadmašio je i prethodni album “Out Of Time”. Novi album bavio se univerzalnim temama smrtnosti, gubitka, žalosti i nostalgije. Pesme koje su se izdvojile sa ovog albuma su: “Drive”, “Everybody Hurts”, “Man On The Moon”.
Posle ova dva albuma sve što su napravili članovi benda REM uvek je bio u žiži interesovanja ljubitelja muzike širom sveta. Nastavili su sa vrhunskim albumima: “Monster” (1994), “ New Adventures in Hi-Fi” (1996), “Up” (1998), “Reveal” (2001), “Around The Sun” (2004), “Accelerate” (2008), “Collapse Into Now” (2011). REM su postali najveći bend na svetu na potpuno originalan način – ne poštujući nikakva pravila, slušajući samo svoj unutrašnji glas. Visokom vernošču prema sebi i svojoj ljubavi prema muzici, ova četvorica muzičara sa anti-rok fizionomijom, svojom su muzikom, njenom neuhvatljivom lepotom, promenili rok muziku. Uspeli su da novi rok identitet usade čitavoj plejadi gradskih klinaca. Stajp, Bak, Mils i Beri pokazali su da uvek ima načina da se stigne do vrha bez gubitaka sopstvenog identiteta.
Zključak
Niko kao R.E.M. nije pokazao da lepota rok pesme nije u njenim notama i akordima nego u onom dalekom odjeku u glavi slušaoca koji ga oplemenjuje i čini boljim i hrabrijim. Snevajući, R.E.M. su ostvarili sve snove. Sve što jedan rokenrol bend može da postigne oni su postigli. Ovo je bila priča o Brzim Pokretima Očiju u njihovoj muzici.
U miru vaše sobe, sami se prepustite ovoj nestvarnoj muzici i postaćete svesni onog najlepšeg i najsuptilnijeg u vama. Bar sat vremena nakon što se završi bilo koja ploča R.E.M., koju ste pažljivo preslušali, bićete plemenitiji, lepši, produhovljeniji. I drugi će to primetiti. To je poklon od Majkla Stajpa, Pitera Baka, Majka Milsa i Bila Berija. Jednostavno R.E.M.
0 Comments