Početak i singl ,,Creep”
Prosto je neverovatno kada se setim vremena kada se pojavio bend Radiohead i tada se činilo da će to biti jedan od mnogih bendova koji se zaglave u rutini izvođenja jednog hita. Debitantski singl “Creep” , doneo im je uspeh i ozbiljnu komercijalnu dobit, ali i svojevrsnu kreativnu paralizu. Često se dešavalo da publika odlazi sa koncerta nakon što čuje svoju omiljenu pesmu.
Drugi album ,,The Bends” i prekretnica u karijeri
Bend je ubrzo pokušao da pronađe novi zvučni pravac sa malim dodatkom elektronskih primesa. Kao rezultat toga pojavio se drugi album – “The Bends”. Ovim albumom Radiohead su odbacili svaku sumnju u svoju ograničenu trajnost. Ovaj album dobio je dosta hvalospeva i pružio neophodan protivotrov nostalgičnom ćorsokaku u kojem je bend vrlo lako mogao da završi.
Kraj devedesetih i potraga za novim zvukom
Nakon što su dostigli svoj kreativni vrhunac devedesetih sa albumom “OK Computer”, rok muzika je odjednom počela da delujue nekako zastarelo. Opet je bend morao nešto da menja i frontmen Thom Yorke uronio je u elektronski katalog izdavačke kuće Warp Records, avangardni džez, muziku 20. veka i pionirsku kompjutersku muziku američkog profesora Paula Lanskog. Snimajući svoj dugo iščekivani nastavak tokom 18 meseci sa dugogodišnjim producentom Nigelom Godrichom, donele su dovoljno materijala da je bend nakratko razmatrao ideju o dvostrukom albumu.
Transcendentalni kosmički dragulj – “Pyramid Song”
Posle uspešnog singla “No Surprises” , svetlost dana ugledao je i transcendentalni kosmički dragulj iz 2001. godine – “Pyramid Song”. Jedna od najveličanstvenijih pesama u njihovom opusu, vodeći singl s albuma Amnesiac pružio je uzbudljivo i opojno istraživanje smrtnosti i zagrobnog života sa hrabrim aranžmanom jezivih gudača, džezerskih bubnjarskih prelaza i spektralnim slojem elektronskih efekata koji slušaoce podižu u iskreno vanzemaljski svet. Kao što je tradicija kod Radiohead-a, ‘Pyramid Song’ kružio je po njihovim nastupima dugo vremena, a debitovao je uživo 1999. godine u Amsterdamu na čuvenom: ,,Amsterdam Tibetan Freedom Concert”.
“Akordi koje sviram uključuju puno crnih dirki. Misliš da si jako pametan što ih sviraš, ali zapravo su jako jednostavni,” rekao je Yorke za časopis Mojo 2001. godine. Dalje nastavlja: ,,“Pyramid Song” je moj pokušaj da kopiram pesmu Charlija Mingusa pod nazivom “Freedom” – to je sve što sam radio.”
Yorke nije inspiraciju crpeo samo iz svoje džez kolekcije. Tokom posete egipatskoj izložbi u Kopenhagenu tokom dvonedeljne pauze 1999. godine, proučavanje pogrebnih običaja i rituala sahranjivanja izazvalo je neobičan spoj sa jednim od najpoznatijih savremenih naučnika. “To je nešto što nikada nisam mislio da mogu preneti u pesmi i lirski. Ali uspeo sam, i to je bilo stvarno, stvarno teško,” rekao je Yorke za MTV.
Dodao je: “Stephen Hawking govori o teoriji da je vreme još jedna sila. To je četvrta dimenzija i ideja da je vreme potpuno ciklično; ono uvek radi ovo (vrti prstom). To je faktor, poput gravitacije. To je nešto što sam našao i u budizmu. To je ono o čemu govori ‘Pyramid Song’ – činjenica da se sve kreće u krugovima.”
Za one koji nisu pročitali Kratku istoriju vremena, Hawking tvrdi da univerzum može biti cikličan i da se neprestano skuplja u gusto, vruće stanje slično “Velikom prasku”. Ova fluktuirajuća prostranstva između reda i poremećaja uzrokovana stalnim skupljanjem značila bi dvosmislen termodinamički smer vremena – jedini koji bi mogao podržavati inteligentni život. Takva misaona inspiracija daje pesmi “Pyramid Song” duboku privlačnost i elegičnu energiju, čineći je pesmom u zapanjujućem katalogu Radiohead-a koja pruža doživljaj kakav nijedna druga njihova pesma ne može da prenese.
0 Comments