Jim Morrison
Jim Morrison – Američki pevač
Jim Morrison, poznatiji kao “The Lizard King”, bio je američki pevač, tekstopisac i glumac, najpoznatiji kao frontmen grupe The Doors. Rođen je 8. decembra 1943. u Melbourne-u, Florida, SAD, a preminuo je 3. jula 1971. u Parizu od urođene srčane mane. Jim je bio izuzetno talentovan i nezaboravan muzičar, koji je svojim specifičnim nastupima osvojio srca miliona ljudi širom sveta. Što se muzike tice, veliki uticaj na njega imali su Elvis Prisley i Frank Sinatra, i taj uticaj se može osetiti u mnogim pesmama Doors-a. Često je snimao na “Telefunken U47” mikrofonu koji je Sinatra takođe koristio. Brian Wilson mu je bio veliki idol, kao i njegova grupa Beach Boys čiji je Morrison bio veliki obožavalac. Album grupe Beach Boys “Honey” (1967) je jedna od ploča koju je najviše cenio.
Njegov stil pevanja, prepun emotivnosti, buntovništva i snažne energije, čini ga jedinstvenim i nedostižnim. Njegove pesme, poput “Light My Fire”, “The End”, “Break On Through (To The Other Side)” kao i mnoge druge, do danas su kultne i slušaju se širom sveta. Religija, misticizam i drevni mitovi su bile teme kojima je bio zaokupljen još od rane mladosti. Mitovi i religije indijanskih kultura su ga privlačili još od dečačkih dana.
Biografija
Jim se školovao u Floridi, a kasnije je studirao englesku književnost na California univerzitetu, gde je zajedno sa klaviristom Ray Manzarek-om osnovao The Doors. Grupa je bila jedinstvena u svetu rock muzike svojim mračnim, poetskim i eksperimentalnim stilom, što je dovelo do njihovog brzog uspeha i globalne slave.
Od ranog detinjstva je imao veliku sklonost ka književnosti. Posebno je bio inspirisan delima nekih pisaca i filozofa, a najveći uticaj na njega imao je Friedrich Nietzsche. Taj uticaj ce se osećati kasnije u pesmama i poeziji koje će Morrison stvoriti u toku svoje karijere. Francuski pesnik Arthur Rimbaud je takođe imao veliki uticaj na formu njegovih krathih proznih pesama. Moliere, Franz Kafka, Charles Baudelaire, Jack Kerouac, Vladimir Nabokov, Honore de Balzac, Allen Ginsberg, čine samo deo velikih književnika i filozofa koji su najviše uticali na Morrisona. Na filmskoj školi UCLA je diplomirao 1965. godine i u tom periodu je snimio nekoliko kratkih filmova.
Posle diplomiranja na UCLA, uzlaznom putanjom krenula je i njegova muzička karijera vezana za grupu The Doors. Godinu dana nije imao kontakte sa porodicom pa su se pojavljivale razne teorije. Mogući prekid odnosa sa porodicom bio je i nedostatak podrške od oca za njegovo bavljenje rock muzikom. Čuvši debitanski album Doors-a, otac je nazvao Jimm-a i savetovao ga da prekine sa daljom karijerom, smatrajući da je netalentovan za pevanje. Kasnije je promenio svoje mišljenje izjavom da je ponosan na svog sina.
Morrison-ova knjiga “Wilderness: The Lost Writings of Jim Morrison” brzo je postala bestseler New York Times-a, odmah posle izlaska 1988. godine. Knjiga obuhvata zbirku pesama i poezije koju je Morrison pisao tokom svog života i rada sa grupom The Doors. Njegova druga knjiga “The American Night” je objavljena 1990. godine i takođe je imala veliki uspeh. Svoju poeziju tonski je snimio 1969. i 1970. godine i taj materijal je iskorišćen za snimanje bootleg albuma “The Lost Paris Tapes” i kao deo albuma The Doors-a “An American Prayer”, koji je objavljen 1978. godine.
Diskografija
Sa The Doors
The Doors (1967)
Strange Days (1967)
Waiting for the Sun (1968)
The Soft Parade (1969)
Morrison Hotel (1970)
L.A. Woman (1971)
An American Prayer (1978)
Solo karijera - filmografija, dokumentarci
The Doors Are Open (1968)
Live in Europe (1968)
Live at the Hollywood Bowl (1968)
Feast of Friends (1970)
The Doors: A Tribute to Jim Morrison (1981)
The Doors: Dance on Fire (1985)
The Soft Parade, a Retrospective (1991)
The Doors: No One Here Gets Out Alive (2001)
Final 24: Jim Morrison (2007), The Biography Channel
When You’re Strange (2009), Won the Grammy Award for Best Long Form Video in 2011.
Rock Poet: Jim Morrison (2010)
Morrison’s Mustang – A Vision Quest to Find The Blue Lady (2011)
Mr. Mojo Risin’: The Story of L.A. Woman (2011)
The Doors Live at the Bowl ’68 (2012)
The Doors: R-Evolution (2013)
Feast of Friends (2014)
Danny Says (2016)
Live at the Isle of Wight Festival 1970 (2018)
Izdvajamo
Saradnja, uticaj, priznanja (nagrade)
Za vreme svoje muzičke karijere dobio je velika priznanja kada su Doors-i u pitanju, činjenicom da su svi albumi bili veoma uspešni. Posle smrti stigla su nova, zaslužena priznanja za svoj uspešan, kako muzički, tako i književni rad. Jedno od prvih priznanja stiglo je 1993. godine, kada je uvršten u “Rock and Roll Hall of Fame” zajedno s ostalim članovima Doors-a. Magazin “Rolling Stone” ga je 2011. godine svrstao na peto mesto ankete “Najbolji glavni pevači svih vremena”. Na drugoj rang listi “100 najvećih pevača svih vremena” koju magazin takođe objavljuje, zauzima 47. mesto. Muzički časopis “Classic Rock” ga je stavio na 22. mesto liste najvećih rock pevača u svetu.
Jim Morrison je bio uzor mnogim svetskim muzičkim velikanima. Alice Cooper je pesmu “Desperado” sa albuma “Killer” iz 1971. godine, posvetio Morrisonu. Iggy Pop je još jedan od legendarnih muzičara koji je bio inspirisan Jim Morrison-om i Doors-ima, pa je po uzoru na njih osnovao svoj bend Iggy and the Stooges. Takođe je svoju najpopularniju pesmu “The Passenger” snimio inspirisan nekim Morrison-ovim pesmama. Mnogi pevači kao što su: Eddie Vedder (Pearl Jam), Ian Astbury (Cult), Scott Weiland (Stone Temple Pilots i Velvet Revolver), Ian Curtis (Joy Division), Patti Smith, Billy Idol su isticali veliki uticaj koji je Jim Morrison imao na njih.
Čuveni režiser Oliver Stone snimio je 1991. godine film o životu Jim Morrison-a i grupi Doors u kome je glavnu ulogu igrao Val Kilmer. On je najozbiljnije shvatio svoju ulogu i naučio je preko 20 pesama grupe Doors.
Muzički kritičari kao i fanovi ga smatraju za jednog od najuticajnijih i najboljih frontmena u istoriji rock muzike. Svojom pojavom, skandaloznim i tajanstvenim ponašanjem, garderobom u kojoj su kožne pantalone dominirale, načinile su ga prototipom rock zvezde.
Jim Morrison je iznenada umro 3. jula 1971. godine, u svojoj 27. godini, u Parizu. Iako je imao problema sa alkoholom, njegova smrt je bila neočekivana i do današnjeg dana se smatra misterioznom. Sahranjen je u Parizu na groblju “Pere Lachaise Cemetery” na kome su takođe sahranjeni jazz-kabare pevačica Edith Piaf, irski dramaturg Oscar Wilde, kao i mnogi drugi poznati umetnici. Posle Morrison-ove smrti, groblje “Pere Lachaise Cemetery” je postala jedna od najposećenijih turističkih destinacija u Parizu.