b

Gary Moore – Velikan blues rock scene

Jeff Beck<br />

Geoffrey Arnold Beck

Gary Moore je rođen u Belfastu, Severna Irska, 4. aprila 1952. godine. Gitaru je počeo svirati sa 8 godina. Iako je bio levoruk, za kratko vreme je ovladao tehnikom sviranja desnom rukom. Rano je počeo saradnju sa muzičarima u Severnoj Irskoj i Londonu, da bi kasnije pristupio grupama kao što su Skid Row i Thin Lizzy.

Gary Moore je bio muzičar koji je u svojoj muzici koristio više muzičkih pravaca kao što su blues, blues rock, hard rock, heavy metal i jazz fusion. Što se tiče uzora, najviše uticaja na njega su imali, Peter Green i Eric Clapton sa kojima će u svojoj budućoj karijeri imati priliku i da sarađuje. Jimi Hendrix, John Mayall, Jeff Beck, George Harrison, B.B.King i Albert King su takođe imali veliki uticaj na njegovu buduću karijeru.

Početak karijere

Moore je započeo svoju karijeru pocetkom 70-ih kada se pridružio Skid Row-u, grupi u kojoj je frontmen bio Phil Lynott. Sa njima je snimio 2 albuma, Skid (1970), koji se popeo na 30. mesto UK top liste i 34 Hours (1971). Posle zajedničke turneje koju je Skid Row imao sa grupama The Allman Brothers Band i Mountain, on odlučuje da napusti grupu i krene u solo karijeru.

Pre nego što će početi sa svojom solo karijerom pristupiće grupi Thin Lizzy koju je početkom 70-ih osnovao Phill Lynot.

Odmah po odlasku iz Thin Lizzy, objavljuje svoj prvi samostalni album pod nazivom “Back on the Streets” koji postiže zapažen uspeh. Pesma sa albuma “Parisienne Walkways” takođe postaje veoma popularna, a on preko nje postaje prepoznatljiv i u narednom periodu svoje karijere. Na ploči se pojavljuje i Phil Lynott, koji je na albumu svirao bas gitaru i bio glavni vokal.

Slede albumi  “Corridors of Power” (1982), “Victims of the Future” (1983) kao i “Run for Cover” (1985) sa kog pesma “Out in the fields” postiže veliki uspeh na top listama. Na snimanju pesme učestvuje i Phil Lynott.

Posle smrti Phill Lynott-a, Moore mu posvećuje album “Wild Frontier” (1987) koji postiže veliki uspeh u svetu. Pesma sa albuma “Over the Hills and Far Away” postaje veliki hit i zauzima visoko mesto na mnogim svetskim top listama.

Gary Moore se 1990. godine vraća blues korenima, i uz pomoć George Harison-a kao i blues legendi Albert King-a i Albert Collins-a izdaje album “Still got the blues”. Album će biti prodat u više od 3 miliona primeraka i pokazaće se kao njegov najuspešniji u karijeri. Naslovna pesma objavljena je kao singl i 16. februara 1991. godine zauzima 97. mesto  “Billboard Hot 100 liste”.

Godine 1995. izdaje “Blues for Greeny” i posvećuje ga svom prijatelju Peter Green-u.

Sledeća 2 albuma su bili eksperimentalnog karaktera tj. pokušaj da se ubacivanjem elektonske muzike napreduje u pogledu povećanja tiraža ploča. Nakon tih izdanja vraća se ponovo blues korenima i do kraja karijere izbacuje još 4 albuma.

Legendarna jazz fusion grupa “Colosseum” posle raspada 1975. godine, je ponovo oformljena i promenila je ime u “Colosseum 2”. Moore pristupa grupi, ostaje do 1978. godine i u tom periodu snima 3 albuma.

U saradnji sa Greg Lake-om, snimio je 2 studijska albuma, “Greg Lake” (1981) i “Manoeuvres” (1983) kao i live album “King Biscuit Flower Hour Presents Greg Lake in Concert” (1995).

Od 1993. do 1994. godine zajedno sa Ginger Baker-om i Jack Bruce-om, činio je trio BBM (Baker, Bruce, Moore).

Diskografija 

(naziv  albuma / godina izdavanja)

^
Back on the Streets (1979)
^
Corridors of Power (1982)
^
Dirty Fingers (1983)
^
Victims of the Future (1984)
^
Run for Cover (1985)
^
Wild Frontier (1987)
^
After the War (1989)
^
Still Got the Blues (1990)
^
Blues for Greeny (1995)
^
Dark Days in Paradise (1997)
^
A Different Beat (1999)
^
Back to the Blues (2001)
^
Power of the Blues (2004)
^
Old New Ballads Blues (2006)
^
Close as You Get (2007)
^
Bad for You Baby (2008)
^
How Blue Can You Get (2021)

Izdvajamo

Saradnja, uticaj, priznanja (nagrade)

Preminuo je 6. februara 2011. godine u Španiji gde se nalazio na odmoru, od posledica srčanog udara.

Bio je veliki gitarski virtuoz na blues i rock sceni a njegova muzika će uvek ostati kultna. Njegov jedinstveni stil sviranja gitare i nezaboravni zvuk su ga činili jedinstvenim u istoriji blues-a i rock-a. Moore-ova tehnika sviranja gitare bila je jedinstvena i uključivala je korišćenje žestokih distorzija i brzih solaža.

Počast su mu odali kolege iz grupe Thin Lizzy, Brian May, Ozzy Osbourne, Tommy Iommi, Paul Rodgers, Alex Lifeson, Henry Rollins, Kirk Hammett, Bryan Adams kao i mnogi drugi. U njegovu čast održani su mnogi koncerti i snimljeni albumi na kojima su učestvovali Eric Clapton, Bob Daisley, Steve Lukather, Steve Morse, Ricky Warwick, Joe Lynn Turner…

Gary Moore je uticao na mnoge poznate gitariste kao sto su: Zakk Wylde, Kirk Hammett, Joe Bonamassa, Doug Aldrich, Vivian Campbell, Paul Gilbert, John Sykes, John Petrucci.

Gary Moore je svirao sa mnogim poznatim svetskim muzičarima, a neki od njih su: Rod Argent, B.B.King, Cozy Powell, Andrew Lloyd Webber…

“Total Guitar” i “Louder” su ga proglasili za jednog od najboljih gitarista svih vremena na svojim listama a “Classic Rock” ga je uvrstio među 100 najutjicajnijih gitarskih heroja za 2021. godinu.